<< Sadržaj

 

NAČIN GLEDANJA: MJERENJE ZEMLJE
AUSTRIJSKI KATASTAR ZEMLJIŠTA U ISTRI 1817.-1825.

Aldo Sošić

 

Katastar zemljišta sadrži podatke o zemljištu u pogledu njegova položaja, oblika, površine, načina iskorištavanja, proizvodne sposobnosti, katastarskog prihoda i korisnika.
Katastar zemljišta je evidencija koja je prvi put u povijesti čovječanstva ostvarila iskonsku želju čovjeka da na znanstveni, točan način odredi svoje mjesto u prostoru i njegov sadržaj snimi, inventarizira i opisno predoči sve sadržaje vezane uz zemlju.
Početke sustavnih, znanstveno-geodetskih snimanja vežemo uz ličnosti i događaje u prošlosti, kao primjerice Ruđera Boškovića koji je među prvima vršio mjerenja u razdoblju od 1750. - 1755. godine meridijanskog luka Rimini - Rim te je prvi, na osnovi dotadašnjih mjerenja, izračunao spljoštenost Zemlje.
Godine 1756. carica Marija Terezija donijela je neke propise koji su ujednačili praktično u cijeloj srednjoj Europi sustav mjera za dužinu (1 hvat = 1.8964... površine). Paralelno s tim propisima počele su izmjere pojedinih područja. Godine 1758. car Josip II., reformator, počinje s osnivanjem tzv. "Jozefinskog katastra".
U razdoblju od 1780. do 1790. godine ovaj katastar sastavljen je na području cijele carevine. Na osnovi tako sastavljene evidencije uveden je porezni sustav, koji je, iako veoma napredan za svoje vrijeme, doživio veliko protivljenje plemstva, te je već sljedeći car, Leopold, ukinuo i katastar i porezni sustav. Osim toga i njegova netočnost bila je razlogom da se prišlo pripremama za uvođenje stabilnog katastra.
Naređenjem Carskog kabineta 1806. godine započelo se s pripremama za uvođenje stabilnog katastra na temelju "jednoobraznog sistema zemljarine", a 1810. godine osnovana je posebna državna komisija za uređenje zemljarine, tj. stvaranje novog poreznog sustava, te 1816. godine i za osnivanje katastra zemljišta. Na politehničkim institutima u Pragu, Beču i Bečkom Novom Mjestu počelo je školovanje potrebnih geodetskih stručnjaka.
23. prosinca 1817. godine car Franjo I. proglašava "Zakon o stabilnom katastru zemljišta u zemljama austrijske carevine". Ovim zakonom naređena je izmjera za sve austrijske zemlje. Tim carskim ukazom bile su obuhvaćene, između ostalih austrijskih zemalja, Slovenija, Istra i Dalmacija.

1. Ilustracija: Prva strana Patenta cara Franje I. Od 23.12.1817.o katastarskoj izmjeri za potrebe zemljišnog oporezivanja.

Godine 1818. pristupa se izmjeri na području Istre koja traje od 1825. godine. Ova je izmjera, koju je organizirala austrijska vlast u Istri, bila prva sustavna geodetska izmjera zemljišta velikih razmjera. Bio je to veliki stručni pothvat u kojem je sudjelovao velik broj stručnjaka različitih profila i raznih nacionalnosti. Oni su nam ostavili dokumentaciju neprocjenjive stručne, upravne i povijesne vrijednosti.
Prije pristupanja detaljnoj izmjeri zemljišta stanovništvo je bilo raznim proglasima pozvano da obilježi granice svojih posjeda kolcima, kamenjem ili na neki drugi pogodan način. Ove međne oznake nije bilo potrebno postaviti na onim mjestima koja su obilježena otprije označenim granicama poput suhozida.

2. Ilustracija: Naslovnica prve Instrukcije kojom su bili propisani svi organizacijski i tehnički postupci franciskanske izmjere.

Organizacijski dio katastarske izmjere izgledao je ovako: geodetsku grupu na terenu činili su geometar (časnik), jedan pomoćnik (apsolvent politehnike) koji je mogao napredovati do voditelja geodetskog stola (geometar). Nadalje su u grupi bila tri do četiri vojnika (figuranti) kao i osam do deset radnika koje je određivala općina, a koji su u izmjeri sudjelovali bez novčane naknade. Zanimljivo je da su geometri uz vojne oficire bili jedini službenici carstva koji su isplaćivani pravim zlatnicima. Na petnaest geodetskih grupa dolazio je po jedan inspektor koji je bio obavezan četiri puta mjesečno provjeriti rad svake terenske grupe. Mnogo se pozornosti posvećivalo točnosti izmjere, a za utvrđene pogreške, nestručno i nesolidno izveden posao, koji bi se eventualno morao ponoviti, novčane troškove snosili bi u jednoj trećini inspektor, a u dvije trećine geometar. Rad inspektora bio je jednom u šest tjedana provjeravan od nadinspektora.
Uvjeti rada bili su teški, a rad prilično nezahvalan. O tome svjedoči i dopis zaprimljen na dvoru 6. veljače 1819. godine, sljedećeg sadržaja: "Inspektor za izvedbu katastarske izmjere zatražio je od dvorskog ratnog savjeta da geodetske grupe na terenu budu osigurane naoružanim vojnicima u svrhu zaštite radi nerijetkih prepada od strane hajduka, a posebno u priobalnom području".
Ovom izmjerom, osim utvrđivanja oblika i veličina parcela, određivan je i njezin posjednik (porezni obveznik), kultura i klasa zemljišta. Već tada su određene sljedeće kulture zemljišta: oranica, vrt, voćnjak, vinograd, maslinik, livada, pašnjak, trstik, šuma i neplodno. Klasa zemljišta (ocjena) predstavlja zbir: kvalitete zemljišta, položaja s obzirom na udaljenost od putova, odnosno sela. Na osnovi ovih karakteristika određen je matematičkim putem katastarski prihod, koji je predstavljao objektivnu poreznu obvezu poljoprivrednom proizvođaču. Danas je ovaj porezni sustav praktično u upotrebi u cijeloj srednjoj Europi što dokazuje da je pravedan i promišljeno napravljen. Zaključno se može naglasiti da geodetska izmjera, koja je obavljena na području Istre u razdoblju od 1818. - 1825. godine na temelju "Zakona" iz 1817. godine, predstavlja povijesni čin u razvoju geodezije na ovim prostorima. U tu su izmjeru utrošena velika financijska sredstva, a sudjelovalo je nekoliko stotina ljudi.
Na ovaj način izvedena i organizirana geodetsko-katastarska služba omogućila je ostvarenje kapitalnog djela kartografske i knjižne dokumentacije zemljišta, te je tako postavljena organizacija temelj na kojemu je nastala i današnja geodetsko-katastarska služba u Istri.
Izmjerom je formirano oko 1989 katastarskih listova i snimljeno tisuće katastarskih čestica. Na području Istre formirane su 354 katastarske općine.
Snimanje na terenu odvijalo se po obraslim, nepristupačnim terenima, kao i po gradovima i selima Istre. Nakon toga izvršeni su u uredu vrlo opsežni proračuni i kartiranja. Ako uzmemo u obzir jednostavna geodetska sredstva kojima je sve to rađeno, možemo zaključiti da je prva stabilna izmjera Istre početkom 19. st. najznačajniji takav pothvat izveden u ovim krajevima sve do danas. Time je bila dovršena prva sustavna i cjelovita geodetska izmjera Istre. Treba napomenuti da su katastarski planovi koji su tada izrađeni i danas u službenoj upotrebi, iako su tijekom 180 godina bili više puta precrtavani i nadopunjavani.

Literatura:

Bajić N. i dr., Blago Hrvatske iz arhiva mapa za Istru i Dalmaciju. Split 1992.
Hammer M., Katastarski planovi u Državnom arhivu u Pazinu, Katalog izložbe. Stručni suradnik A. Sošić.Pazin 1999.
Sošić A., Kartografi Istre,Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Magistarski rad. Zagreb 1996. rukopis
Sošić A., 175. godina katastra zemljišta u Istri. Glas Istre 30.11.-04.12. Pula 1992.
Škalamera Ž., Franciskanska izmjera Istre 1817-1824. Istarski geodet br.1. Pazin 2000., str. 2-17.

 

<< Sadržaj