Pazinski Kaštel, srednjevjekovna utvrda, smješten je iznad kraškog ponora zvanog Pazinska jama. Građen je kao nepravilni pravokutnik koji omeđuje prostrano unutarnje dvorište.
Prvi put se spominje u ispravi iz 983.g. kojom Oton II. potvrđuje darovnicu posjeda porečkom biskupu. Sredinom XII. st. darovnicom postaje vlasništvo izvjesnog Meiharda, da bi krajem stoljeća, udajom, posjed prešao u vlasništvo goričkih grofova, sve do 1373.g. kada nasljednim ugovorom pripada kući Habsburgovca.
U ratu s Venecijom 1508-1516.g. utvrda je teško oštećena, a 1533.g. prelazi u vlasništvo A. Mosconija i tada se obavljaju najveći radovi na poboljšanju uvjeta stanovanja i obrane. Godine 1639. izvedena je kapelica sv. Marije Djevice s drvenim oltarom u niši viteške dvorane u drugoj etaži.
1766.g. Knežiju kupuje talijanska obitelj Montecuccoli iz Modene koja je posjed zadržala do 1945.
U dugoj povijesti Kaštel je pored važne obrambene uloge imao i funkciju sjedišta vlasti, dakle, javnu i stambenu namjenu. Neko vrijeme služio je kao zatvor, a u ratnim vremenima i kao zbjeg.
U poslijeratno vrijeme preuzeo je funkciju muzejskog izložbenog prostora. Od 1962. godine u njemu je smješten Etnografski muzej Istre.

Kaštel	Kaštel-detalj	Kaštel-dvorište

O MUZEJU

Muzej čuva etnografsku građu s fundusom od 4200 predmeta, u prvom redu tekstila, poljoprivrednog alata, te predmeta iz svakodnevnog života istarskog sela s kraja XIX. i početka XX. stoljeća (lončarski, stolarski, kovački proizvodi kao i primjeri tradicionalnog rukotvorstva). Muzej ima i veću zbirku suvenira.
U prizemlju Kaštela smještene su stolarska i kovačka radionica. U kovačkoj radionici može se vidjeti kovačka peć, razni alati i predmeti koje su izrađivali kovači.
Na drugom katu, osim stalnog postava, nalaze se i prostorije za povremene izložbe. Stalni postav daje prikaz tradicijske odjeće koje je nosilo hrvatsko stanovništvo iz svih krajeva Istre, dok se u prostoriji koja slijedi nalaze primjeri iz Peroja (nošnja doseljenika iz Crmničke Nahije u Crnoj Gori) i iz Vodnjana (ženska talijanska nošnja). U posebnom prostoru smještena je tradicijska kuhinja s ognjištem, inventarom i posuđem.
Prostorije koje se nadovezuju na kuhinju prezentiraju tradicijsko gospodarstvo s poljoprivrednim alatima i predmetima vezanim uz proizvodnju vina i ulja u Istri.
Namjera muzeja je i u budućnosti sustavno sakupljati etnografsku građu, kako iz ruralne tako i iz urbane sredine. Zanimaju nas također i suvremene kulturne pojave.
Područja naših istraživanja su svakodnevni život, odijevanje, gospodarstvo, dječje igre, glazba, tradicijska prehrana, vjerovanja, stanovanje, usmena predaja, multikulturalnost ...