Pratite nas na Facebooku


Pratite nas na Twitteru

Nepozvani gosti

Izložba fotografija     27.11.2003. - 31.01.2004.




Izložba fotografija
Dražen Lapić & Petar Strmečki


ulazSvaka znanost ima svoj predmet. Taj je predmet podijeljen u niz područja, odnosno, podgrupa. Unutar etnologije, tradicijska je arhitektura (ili stanovanje) jedna od njih. Nažalost, selektivni, "uladičeni" način pristupa struci, unutar kojeg se često analizira samo onaj segment koji se odluči istraživati, često eliminira cjelovitiji pristup. Gotovo kao i kod liječnika, koji liječi jednu bolest, ponekad ne spoznajući čovjeka u cjelini.
Na sreću, postoje umjetnici.
Oni koji se bave pisanjem ponekad postižu da njihovi opisi života bivaju uvjerljiviji i ilustrativniji nego oni etnografski. Valja se samo podsjetiti Fulvija Tomizze kojeg, uz ostale izvore, već godinama preporučam onima koji žele saznati nešto više o Istri i njenoj kulturi.
Ako bih željela nekom sugerirati ugođaj nekog doma iz unutrašnje Hrvatske ili Lubenica na Cresu sigurna sam da bih posegnula za fotografijama Dražena Lapića i Petra Strmečkog. Za to ima više razloga. Prvenstveno, one su dokumentarne na najbolji mogući način. Tako nas, na primjer, fotografija iz Starog Broda - "Pupa iz Trsta", sjeća na lutku u raskošnoj čipkastoj haljini, čija je krinolina prekrivala središnji dio bračnog kreveta i koju niti jedno dijete nije smjelo taknuti (a kamo li se igrati...) vraćajući nas u ona vremena kada je toliko toga u kući bilo nedodirljivo i zabranjeno; mamini uštirkani podlošci, vezeni stoljnjak pokojne tete, Murano vaza - svetinja kojoj se jedva smjelo približiti.. Ista fotografija govori i o prodoru novih, inozemnih ukrasa, o karakterističnom miješanju nove kupovne opreme i tradicijskih ručnih radova, obiteljskih fotografija, zbirke budilica, religioznih motiva, ukrasnih biljaka - i sve to u jednoj, spavaćoj sobi.



nonaDruga vrijednost ovih fotografija jest da one često prikazuju prostor sa njegovim stanovnicima, ukazujući na nedjeljivost te dvije činjenice. To je rezultiralo nizom sjajnih, produhovljenih portreta lokalnih ljudi, sraslih s prostorima koji ih predstavljaju i onda kada ih nema na fotografijama, pokazujući kako je svaki prostor poseban i neponovljiv, odraz onih ljudi koji u njemu žive. Pri tome autori nisu bili opterećeni ikakvim čistunstvom, pa se na fotografijama miješa staro i novo, seosko i gradsko, svakodnevno i svečano.
Upravo onako kako to zapravo i jest u svakodnevici.
Dok smo mi etnolozi (koji se također bavimo svakodnevnom kulturom) nerijetko određeni kutom gledanja, stručnim metodama, potrebom da budemo iscrpni, autori ovih fotografija "uhvatili" su svakodnevicu života u kućama usput, gotovo na prepad, kao pravi nepozvani gosti, na način na koji to nama uvijek ne uspijeva. Ja im stoga pomalo i zavidim, ali sasvim sigurno uviđam da se međusobno ispreplićemo i uzajamno trebamo, u postizanju srodnog cilja: pričanju priče o čovjekovoj svakodnevici.

Lidija Nikočević



Lapićda se ljubav ne ugasi samarica

Strmečkipupa


O autorima



...."NEPOZVANI GOSTI" DRAŽEN LAPIĆ I PETAR STRMEČKI, JASNO IZRAŽAVAJU SVOJ SUBJEKTIVAN UMJETNIČKI ODNOS PREMA ETNOGRAFSKOJ ČINJENICI, A DA NAM ISTOVREMENO PRUŽAJU OBJEKTIVNU INFORMACIJU O NJOJ. NJIHOVI SU NAJČEŠĆI MOTIVI INTERIJERI, ALI IH ZANIMAJU I EKSTERIJERI, OBIČAJI, NARODNA UMJETNOST I ČOVJEK. DOLAZE NEPOZVANI, JER KAO UM JETNICI TRAGAJU ZA "AUTENTIČNIM", A KAD GOST DOLAZI U KUĆU NEPOZVAN NAILAZI NA AMBIJENT U KOJEM SE DOMAĆINI SVAKODNEVNO KREĆU. TADA KREVET NIJE UVIJEK POSPREMLJEN, A NA STOLU SE MOŽE ZATEĆI POSUĐE ZAOSTALO OD RUČKA ...

NEPOZVANI, NAILAZMO NA SVAKODNEVNICU ZA KOJOM DRAŽEN LAPIĆ I PETAR STRMEČKI OČITO TRAGAJU....

IVAN ŠESTAN