Pratite nas na Facebooku


Pratite nas na Twitteru

Klinasto ruho

Nastajanje i postojanje na primjeru Istre     24.06.2003. - 31.10.2003.




24. lipnja do 31. listopada u Etnografskom muzeju Istre

Izložba prikazuje konstrukciju klinastog ruha u brojnim varijantama narodnih nošnji s poluotoka Istre koje se čuvaju u fundusu Etnografskog muzeja u Zagrebu i u muzejskim zbirkama u Istri, osobito u Etnografskom muzeju Istre u Pazinu, Labinu i Buzetu. Kako se klin kao konstrukcijski element pojavljuje u izradi odjeće mnogo ranije nego što smo ga zapazili kao posebno istaknuto obilježje u istarskoj nošnji, izložba donosi i brojan komparativni materijal značajan za evropski kontinent izvan mediteranskoga kulturnog područja. Tako se u cjelini, prezentirajući međusobne veze i logične odnose, izložbom nastoji istaknuti značajna uloga istarskoga tradicijskog ruha, njegova nastajanja i postojanja u izgradnji evropske kulturne povijesti.

Autorica izložbe, istaknuta hrvatska etnologinja dr. sc. Jelka Radauš Ribarić, u svojoj disertaciji (1964.) i kasnije u knjizi "Ženska narodna nošnja u Istri" (Pazin, 1997.) razradila je i utvrdila porijeklo klinastog ruha značajnog za evropski kontinent izvan mediteranskoga kulturnog područja od prethistorije, u vremenu srednje bronce i kontinuirano kroz starije i mlađe željezno doba. U doba velike seobe naroda pojava klinaste odjeće zahvaća gotovo cijeli evropski kontinent (6-8. st.). Posredstvom Normana, Angla i Sasa zahvaća zapadnu Evropu i Britansko otočje, seobom Langobarda iz istočne Evrope dolazi u sjevernu Italiju, s Vizigotima prodire sve do Španjolske, a kao stari element potvrđena je kod slavenskih naroda: Čeha, Moravaca, Rusa, pa tako i kod Hrvata. Klinasto ruho, vrlo slično istarskom, potvrđeno je i u vikinškim naseljima na Grenlandu (11-15. st.). U kasnom srednjem vijeku, osobito nakon križarskih ratova, klinasto se ruho prilagođuje širokim istočnjačkim tkaninama, koje se moraju opremati prorezima da bi se u njih umetali klinovi. Tada ono postaje specifično ruho visokih društvenih slojeva, zabranjeno prostom puku. Kao najotmjeniji oblik pojavljuje se tzv. "burgundska moda", kojom konačno u kasnom 15. st. prestaje taj način odijevanja. U renesansi je klinasto ruho zamijenila odjeća sastavljena od prslučića i nabrane suknje.

Klinasto ruho sačuvalo se do 19. i 20. st. jedino u folklornom ruhu na periferiji njegova nekadašnjega širokog rasprostranjenja. Tako je prisutno kod Hrvata u Istri, kod Slovenaca na njihovu jugozapadu, kod Rumunja u Transilvaniji, u Ukrajini i Bjelorusiji te kod Laponaca u Skandinaviji. Poseban kuriozitet predstavlja klinasto ruho kod plemena Hausa u zapadnoj Africi, kamo je sigurno doneseno kao strani kulturni element.

Klinasto ruho u Hrvatskoj nepobitan je primjer prisutnosti Hrvata u kulturnoj slici na sjeverozapadnom i srednjoevropskom području u dalekoj prošlosti, a istarski primjerci dokazuju rijetku postojanost u čuvanju tradicijskoga kulturnog blaga kroz stoljeća.


Izložba je organizirana u suradnji: