Pratite nas na Facebooku


Pratite nas na Twitteru

Valiže & Deštini: Istra izvan Istre

24.04. - 31.12.2009.




Valiže & Deštini: Istra izvan Istre
24.04.2009. – 31.12.2009.

Malo je istarskih obitelji iz kojih netko nije otišao u Argentinu, Ameriku, Australiju, Francusku, Italiju, Jugoslaviju, Švedsku, … Iseljavalo se od kraja 19. i tijekom cijelog 20. stoljeća. Odlazilo se zbog različitih društvenih, ekonomskih i političkih prilika i razloga. Neki su odlasci bili prinudni ili barem potaknuti, dok su drugi bili rezultat želje za boljim životom, pa i avanturizmom. Snažne emocije pratile su sve odlaske bez obzira na različite stavove o tome što je prouzročilo iseljavanje. U dva velika i nekoliko manjih valova iseljavanja Istra je tijekom 20. stoljeća izgubila mnoštvo stanovništva koje je trebalo biti nositeljem razvoja. Premda se podjednako odlazilo iz seoskih i gradskih sredina, najveće je posljedice prouzročio odlazak školovanih ljudi nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije i priključenja Istre Kraljevini Italiji, odnosno, nakon Drugog svjetskog rata i pripojenja Istre tadašnjoj Jugoslaviji.

Valiže & deštini s etnografskog aspekta pristupa iskustvu iseljavanja iz Istre (koje će neki zvati odlaskom, a neki pak progonom). Ukazuje na sličnosti i razlike u iskustvima Istrana koji žive izvan Istre. Ne pokušavajući prikazati sveukupnost iseljeničkog iskustva, želimo skrenuti pažnju na složenost, slojevitost i raznovrsnost deština raseljenih Istrana, kao i na sadržaj valiže njihovih sjećanja i doživljavanja Istre i novog doma.
Većina je iseljeničkih iskustava bolna, a doživljaj rodnog kraja vrlo je emotivan. Iako je svako iskustvo posebna priča, ovom se izložbom pokušalo uopćiti neka iskustva iseljenika. Mnogi danas u Istri ne znaju koliko je Istrana izvan Istre i kakvi su njihovi životi. Zbog toga smo željeli skrenuti pažnju na postojanje Istre izvan Istre i kroz pojedinačne sudbine.

Zbog brojnosti i heterogenosti postojećih interpretacija koje uglavnom proizlaze iz različitih ideoloških i politički obojenih konteksta, istraživanje i prezentiranje istarskog iseljeništva predstavljalo je golemi izazov. Gotovo da nema činjenice oko koje bi se svi mogli složiti; različite su i pretpostavke koliko se Istrana iselilo između dva rata ili poslije 2. svjetskog rata, a osobito su različite interpretacije okolnosti i pritisaka koji su doveli do iseljavanja. Nismo se bavili brojevima i analizama različitih ideologija, već smo etnografski pokušali prikazati što se događa s ljudima kada moraju, osjećaju da moraju ili jednostavno žele nastaviti život izvan Istre.

Izložba je koncipirana na dvije razine.

Prva se odnosi na iskustva iseljenika koja su im uglavnom bila zajednička i slična. Nakon „skiciranja“ razloga koje iseljenici navode kao motivirajuća za odlazak, prikazuje se čin odlaska: brodom, vlakom, zaprežnim kolima, pješke; u legalan prelazak granice ili bijeg... Potom je prikazan život u privremenim naseljima, a slijedi ga prikaz planskih naselja nastalih za istarske izbjeglice. Dio izložbe posvećen je najčešćim poslovima i strategijama snalaženja u novom kraju i načinima kako se komuniciralo sa „starim krajem“: pisma, razglednice i paketi (koji su, uključujući i njihov sadržaj, prikazani na izložbi). Veća cjelina donosi prikaz rada društava koja su okupljala Istrane: od onih između dva rata u Zagrebu, a kasnije i Beogradu, do istarskih udruženja u Argentini, SAD-u, Švedskoj, Francuskoj i Italiji. Završni dio posvećen je uspomenama koje su iseljenici ponijeli iz Istre.
Iako se dotiče iseljeništava s početka 20. stoljeća, najviše je građe posvećeno emigrantskim valovima između dva rata i osobito onom poslijeratnom. Na taj je način po prvi put ostvaren zajednički etnografski prikaz iseljeničkih sudbina koje, premda su ljudi odlazili iz Istre iz različitih razloga, imaju mnoge zajedničke karakteristike.

Druga razina izložbe donosi sudbine dvanaestero Istrana koje danas žive u različitim zemljama, različitog su godišta, spola, obrazovanja, a otišli su iz različitih razloga. Oni su predstavljeni imenom i prezimenom, obiteljskim fotografijama, predmetima, uspomenama i citatima. Zbog toga se može vidjeti kako se iseljeničko iskustvo odrazilo na njihove pojedinačne živote i deštine.
Na više se mjesta prikazuju filmovi o iseljenicima ili oni koje su oni sami snimili. Također, izložbu prate zvučni zapisi s iseljeničkim pjesmama i razgovorima. Kako su mnoga iseljenička društva Istrana aktivna u virtualnom svijetu interneta, postavljen je i internet kiosk na kojemu se mogu pretraživati njihove stranice, stranice restorana čiji su vlasnici Istrani, te drugih organizacija i institucija u svijetu. Na taj se način može dobiti jasnija slika o Istri izvan Istre i njezinim različitim pojavnostima.