Pratite nas na Facebooku


Pratite nas na Twitteru

Filigran: srebrna nit od Kosova do Istre

10.12.2014. - 5.11.2015.




Zavičajni muzej Grada Rovinja/Museo civico della citta' di Rovigno
10.12.2014.-10.5.2015.

Zavičajni muzej Poreštine/Museo del territorio parentino
18.05.2015.-1.09.2015.

Arheološki muzej, Prizren/Museo Archeologico, Prizren
27.10.-5.11.2015.

Pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH i Županije Istarske, Etnografski muzej Istre-Museo etnografico dell’Istria organizira izložbu posvećenu nematerijalnoj i materijalnoj kulturi filigrana koji u Istru “ulazi” posredstvom migracija s Kosova od 1950-ih nadalje. Posebnost projekta leži i u kolaborativnom pristupu ostvarenom s lokalnom manjinskom zajednicom, a koji je rezultirao zajedničkim autorstvom izložbe i kataloga.

Potaknuta misijom Etnografskog muzeja Istre/Museo etnografico dell'Istria, da djeluje kao promotor kulturne različitosti i međukulturnog dijaloga, izložba Filigran: srebra nit od Kosova do Istre otvara novo poglavlje u muzeološkoj interpretaciji nematerijalne (i) manjinske kulture Istre.
Estetika i bogata simbolika filigrana prisutna je u istarskom javnom prostoru dugi niz godina. Tehnika filigrana poznata je još u Antici, a proširena je cijelim svijetom. Sama riječ FILIGRAN (lat. filum-nit i granum-zrno) objašnjava nam tehniku izrade ornamentalnog nakita pomoću finih tankih komada žica kombiniranih s malim kuglicama (granulama). Filigran u Istru prodire trgovačkim vezama s Venecijom, dok filigran, kakvoga danas poznajemo, u Istru „ulazi“ sredinom 20. stoljeća s Kosova.

Filigran se na Kosovu razvija pod utjecajem Bizanta. Rudno bogatstvo Kosova bilo je osnova za razvoj zlatarstva i filigranstva, a tradicionalno se odvija unutar obitelji. Prve ekonomske migracije s Kosova u Istru započinju ranih 50-ih godina i traju do kraja 70-ih godina 20. stoljeća. Zbog razvoja turizma 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća, te se migracije intenziviraju.
Danas filigranske radionice gotovo i da ne postoje, jer se zanat zbog mnogobrojnih faktora sveo na prodaju. Tek pokoji filigranar i danas sam izrađuje predmete koje izlaže u svojim vitrinama, a većina njih i dalje vrši popravke zlatnog i srebrnog nakita.
Izložba razotkriva potencijale ponovnog razvoja filigrana koji je, prema autorima, moguć zahvaljujući kulturnim politikama okrenutima zaštiti nematerijalne kulture i poticanju rukotvorstva i zanatstva pod okriljem kreativnih industrija.