Etnografski muzej Istre čuva i aktivno prikuplja tekstilnu građu. Veći dio zbirke čini tradicijska odjeća Istre, pa su izloženi odjevni predmeti hrvatskog stanovništva, ali i istarskih Talijana i crnogorske etničke grupe iz Peroja.
Odjevni predmeti nekada su se izrađivali uglavnom od konoplje i vune (finiji predmeti i od lana), a u novije vrijeme od industrijskog tekstila. Oko 1880 g. počinje napuštanje tradicijskog odijevanja, pa tako i tekstilnog rukotvorstva. Do sredine 60-tih g. 20. st. kalci su tkali platno za lancune, šugamane, tapete (tepihe), vriće, ponjave, bisage i drugi kućni tekstilni inventar, a nakon toga tekstilno rukotvorstvo u potpunosti iščezava.

U ženskom odjevnom inventaru sjeverne i istočne Istre karakterističan je kroj na klinove, koji se veže uz razdoblje gotike. Na taj su način, krojenjem i umetanjem klinova šivane labinske suknje, gograni, modrne klinarice, kamižoti, a na Ćićariji klin je umetnut i u stomanju (košulju). Kasnije taj način krojenja potiskuje i zamjenjuje krojenje ženske haljine iz prsluka i suknje. Oko struka žene su opasivale pas ili kanicu koje su tkali domaći tkalci ili su ih kupovali od otočana. Na glavi se nosio povezan facol, facuol, obično bogato izvezen -rakaman, nagažan ili kasnije od kupovne tkanine. U novije vrijeme u upotrebu ulazi pregača - travers, firtok, zaprežić od kupovnog materijala.
Muška odjeća najočitije se razlikuje po hlačama - jedne su od bijeloga sukna (stupana vuna) duge su do gležnja i pripijene uz noge - brneveke, dok su druge - brageše - od smeđeg sukna, kraće i šire. Ostatak muške odjeće je sličan- na stomanju dolazi krožat - prsluk bez rukava, a povrh njega oblači se jaketa, koret, a kaput s kapucom štitio je od hladnoće i nevremena. Na glavi se nosio klobuk (šešir), kvarnarić, bareta od smeđeg stupanog sukna….
Na nogama su bile čarape - bičve, holjevi, škafuoni, škafuonice, a muškarci su oblačili i obojke, kalcete, nazuvke. Obuvali su opanke, a kasnije postole.
Ženska odjeća Vodnjana i drugih talijanskih gradića i mjesta predstavljena je s nekoliko primjeraka odjeće finije izrade - karakterističan je steznik brasarola i odvojeni rukavi manige, koji su se oblačili povrh košulje - cameize i prsluka - kamizulina.
Peroj su, uz dozvolu mletačkih vlasti, naselili 1657.g. stanovnici Crmničke nahije bježeći pred Turcima. Perojske žene sačuvale su svoj način odijevanja sve do 2. svjetskog rata. Muzej čuva jedan od rijetkih preostalih kompleta perojske ženske odjeće (košulja, raša, faculet, kanica i toka).

Modrna na žalost	Modrna na radost	Kamizot bili